Lovran

Dan Općine: 23. travanj

Broj stanovnika: 3 987

Površina (km2): 21

Naselja: 5
 

POLOŽAJ

Lovran se nalazi na istočnoj obali Istre u Kvarnerskom zaljevu. Smjestio se u podnožju najzelenije i vegetacijom najbogatije planine na Jadranu – Učke.

Specifične mikroklimatske prilike omogućile su da bogato uspijeva sva mediteranska vegetacija i raslinje. Tako u izobilju uz samu obalu raste lovor, palma, magnolija, razne vrste zimzelenih grmova, hrast medunac, pinije i čempresi. Iznad Lovrana na terasasto položenim vrtovima odlično uspijevaju trešnje, vinova loza i masline, a na dubokim, ispranim i zakiseljenim tlima obilno rastu šume pitomih kestena (čuvenih lovranskih maruna).
 

POVIJEST I ZNAMENITOSTI

Od mjesta koja su se razvila na istočnim strmim padinama Učke, Lovran je najstarije naselje koje je izraslo neposredno uz obalu Liburnije. Lovran je sačuvao svoju povijesnu jezgru srednjovjekovne urbane koncepcije. Stari grad je bio okružen obrambenim zidom i bastionima na čijim su temeljima i zidovima vremenom izgrađene kuće.

Razvoj turizma u drugoj polovici 19. stoljeća promijenio je ne samo izgled grada već i društvene i ekonomske odnose stanovništva. Do početka 20. stoljeća izgrađena je sva infrastruktura namijenjena turizmu. U Lovranu je 1873. godine izgrađen prvi turistički objekt na Liburnijskoj rivijeri (Villa Fernandea – depandansa Belvedere). Novi stilovi gradnje nameću se arhitektonskim izgledom građevina. Secesija i historicizam prevladavaju u oblikovanju najvažnijih hotela i vila. Istodobno gradi se najznačajniji objekt turističke ponude - Obalna šetnica (Strandweg – Lungomare) koja dužinom od 12 kilometara spaja Lovran, preko Opatije s Voloskom.

Župna crkva posvećena je svetom Jurju, zaštitniku Lovrana. Sagrađena je u 12. stoljeću u romaničkom stilu, pregrađena u 15. stoljeću, kada je u svetištu ukrašena vrijednim gotičkim freskama, djelo domaćih majstora. Crkveni zvonik, u početku odvojen, spaja se u 17. stoljeću s crkvom, kad se ona proširila dogradnjom dviju baroknih bočnih kapela. Crkvena unutrašnjost je obogaćena rezbarenim oltarima i krstionicom, a čuva i dragocjenu riznicu crkvenog posuđa.

Bratovština svetog Ivana Krstiteglia sagradila je u 14. stoljeću istoimenu romaničku crkvicu u Starom gradu. U njoj su sada otkrivene freske s prizorima života sveca naslovnika. Ispod podnih naslaga pronađeni su temelji ranije crkvice iz 12. stoljeća.

Iznad lučice smještena je Crkvica svetog Trojstva, jedina sačuvana od triju crkvica, koje su okruživale srednjovjekovno lovransko groblje. Jednostavne je vanjske izvedbe, a značajni su gotički detalji vrata i prozora. U unutrašnjosti se čuva nadgrobna ploča župnika Gašpara Bekarića iz 1595. godine s uklesanim glagoljskim natpisom.

Na prilazu Trgu svetog Jurja diže se impozantno masivna gradska kula, ostatak fortifikacionog sustava srednjovjekovnog Lovrana. Kvadratnog je tlocrta, izvorno sačuvana do određene visine sa svojim pravilno isklesanim kamenim blokovima. Gornji dio kule brzopleto je dozidan nakon ratnih razaranja u 17. stoljeću. Unutrašnjost kule je nakon nedavne rekonstrukcije prenamijenjena za izložbe.

Na srednjovjekovnim zidinama sačuvana su istočna gradska vrata 'Stubica'. Vodila suprema lovranskoj luci 'Mandraću'.

Kortili Starog grada su draž i posebnost mediteranskog urbanog graditeljstva. Iza kamenog portala naziru se fasade susjednih kuća, ukrašene skalinama, trijemovima i skodovima, a u sredini kortila uzdiže se kameno grlo cisterne.

Nasuprot Crkve sv. Jurja, na istoimenom trgu, diže se zgrada, sjedište srednjovjekovnog gradskog poglavarstva. Lunetu kamenog portala okružuje drveni reljef sv. Jurja koji kopljem probada zmaja. Djelo je domaćih majstora, nastalo početkom XIX stoljeća. Heraldički grbovi uglednih obitelji Lovrana nalaze se na pročelju zgrade.

Luneta portala zgrade na Trgu sv. Jurja okružena je drvenim reljefom brkate i bradate figure zastrašujućeg pogleda – 'Mustaćona'. Čuvao je kuću od svih mogućih neprijatelja i nevolja.

Na ulazu Trga slobode nalaze se dvije kamene ploče koje na latinskom i talijanskom jeziku ukazuju na posjetu saskog kralja Fridriha II Augusta Lovranu, 11. lipnja 1845. godine. Saski je kralj bio pasionirani botaničar i odabrao je Učku za svoja istraživanja.

Između Lovrana i Ike uzdižu se uz obalnu šetnicu najljepše i najčuvenije lovranske vile. Nastale su na prijelazu 19. i 20. stoljeća kao rezidencijalne vile ili kao ljetnikovci. Krasi ih stilska neujednačenost u kojoj se stapaju različiti utjecaji. Villa Astra i Villa Deneš pokazuju lijepe dekorativne elemente venecijanske gotike. Sve su vile bile okružene raskošnim parkovima s egzotičnim biljnim nasadima.

Zbog svoje veličanstvenosti izdvajamo preostale tri vile koje su djelo kreativnog genija, čuvenog bečkog arhitekta Carla Seidla. Villu Santa Mariu ukrašavaju mozaici i bujni park. Villa Frappart čuvena je po skladnom eklekticizmu forma i dekoracija. Villa San Niccolo (sada Villa Magnolia) poznata je zbog luksuznih ukrasa koji su spojeni s rustičnim elementima prethodnog zdanja.

Ruralna arhitektura Lovranštine pokazuje tipične osobine primorsko-istarskog stila. Kamene su zgrade masivne jednokatnice s podrumom, malih prozora i ulaznim skodom. Česta je posebnost polukružno krilo kuće oko ognjišta (tornica).
 

PRIČA O LOVRANU

Lovran je grad duge i bogate prošlosti sa stogodišnjom tradicijom u turizmu. Ime je dobio po lovoru (laurus nobilis) koji u izobilju raste u zimzelenim gajevima u mjestu i okolici. Pod imenom Lauriana naselje se spominje prvi put u 7. stoljeću, a u 12. stoljeću godine 1153. arapski pisac i geograf Al Idrisi daje sljedeći opis mjesta: Lovran je velik i napredan grad koji ima stalno spremne lađe i zaposlenu brodogradnju.

Uz pomorstvo i ribarstvo Lovranci se bave i trgovinom voća. Punim brodicama trešanja, bresaka i jestivih kestena (čuveni maruni) plove do Rijeke, Senja, Pule i Trsta. Na terasasto položenim vrtovima, uz voće uzgajaju i vinovu lozu, masline i razno povrće.

Lovran je u srednjem vijeku tipičan mediteranski grad s uskim popločenim ulicama, sljubljenim kućama dvokatnicama, skalinama, dimnjacima i malim primorskim prozorima – poneštrama. Opasan je obrambenim zidom, a u grad se ulazi kroz troja gradska vrata koja se noću zatvaraju. Trg svetog Jurja (sveti Juraj je gradski svetac i zaštitnik Lovrana) je glavni gradski trg i centar javnog života. Na njemu je župna crkva, gradska kula sa stalnom vojnom posadom, a tu stoluje i gradska vlast. Puk među sobom govori hrvatski na čakavskom narječju, dok se na moru govori talijanski, a s gospodarima Lovrana, grofovima u Pazinu – njemački. Lovran pripada Istarskoj grofoviji s centrom u Pazinu i u vlasti je Austrije od 15. stoljeća pa sve do kraja Prvog svjetskog rata kada dolazi pod vlast Kraljevine Italije.

Kraj 19. stoljeća obilježen je propašću jedrenjaka i drvenog brodovlja, a na moru se pojavljuje čelik i para, te moderni parobrodi zamjenjuju jedra. Način života stanovnika Lovrana i okolice mijenja se i osnova egzistencije postaje turizam. Lovran je, uz veću i poznatiju Opatiju, drugi po značenju na čuvenoj K.u.K. rivijeri. Zbog blage i stimulativne klime godine 1878. Istarski sabor u Poreču proglašava Lovran klimatskim lječilištem – Kurortom. Godine 1873. izgrađen je prvi pansion – Villa Fernandea (današnja depandansa Belvedere), a do početka 20. stoljeća i sva potrebna infrastruktura. Uz parobrodarske linije koje Lovran vežu s Opatijom, Rijekom, Pulom i Trstom, 1908. dobiva i električni tramvaj koji ga spaja s Opatijom i željezničkom stanicom u Matuljima.

Van starogradske jezgre uz morsku obalu grade se vile, pansioni, hoteli i zdravstveni sanatoriji okruženi njegovanim vrtovima. Uređuju se i veliki raskošni parkovi u kojima se uz autohtoni lovor, sade čempresi, pinije, magnolije, palme i obilje cvijeća. Izgrađena je i čuvena obalna šetnica (lungomare, Strandweg) u dužini od 12 kilometara do Opatije i Voloskog.

Lovran je na prijelazu stoljeća zimovalište, mondeno kupalište, i lječilište austro-ugarske aristokracije, umjetničke, novčarske i političke elite. Ima 4 velika hotela, 20-ak pansiona i 4 zdravstvena sanatorija, te dva velika uređena javna kupališta -Peharovo i Kvarner.

Oduševljeni ovdašnjom klimom i ljepotama Lovrana kao izraziti lovranofili među evropskom gospodom izdvajaju se Karl Lueger, gradonačelnik Beča i poljski umjetnik Stanislaw Witkiewicz.

Završetkom Prvog svjetskog rata i propašću Austro-Ugarske Monarhije 1918. Lovran dolazi pod vlast Kraljevine Italije. Na vlast u Italiji dolazi fašizam, a za istarske Hrvate u Lovranu nastupaju teški dani; hrvatski jezik izbačen je iz škole i crkve, a otvoreni su i pokušaji talijanizacije hrvatskog puka. Poslije sloma fašizma i kapitulacije Italije 1943. godine Lovran je okupiran od strane Trećeg Reicha. Lovranski hoteli puni su ranjenih i iscrpljenih vojnika Wermachta na liječenju i oporavku. Oslobođenje od fašizma i okupacije Lovran je dočekao 26. travnja 1945. godine.

Početkom 60-ih godina obnavljaju se i restauriraju hoteli, vile i pansioni, a ubrzano raste i ponuda u privatnim kućama. Razvija se masovni turizam, te Lovran 1987. godine dostiže prestižnih 438 195 noćenja. Vrhunac tog razdoblja završen je izgradnjom reprezentativnog Hotela Excelsior koji je u to vrijeme najkomforniji i najluksuzniji hotel na Jadranskoj obali.

Lovran na pragu 21. stoljeća raspolaže s bogatom povijesnom baštinom, stoljetnom turističkom tradicijom, očuvanom prirodom, izgrađenom infrastrukturom, a sve to omogućuje ponovni uzlet turizma uz održivi razvoj i poštivanje svih ekoloških standarda.
 

POLOŽAJ I KLIMA

Lovran se nalazi na istočnoj obali Istre u Kvarnerskom zaljevu. Smjestio se u podnožju najzelenije i vegetacijom najbogatije planine na Jadranu – Učke.

Udaljen je od naše najveće luke Rijeke 19 km, željezničke stanice u Matuljima 14 km, a od zračne luke u Puli 80 km. Okružen je visokim planinama na sjeveru i zapadu (Učka 1396 m, Snježnik 1605 m, Risnjak 1528 m), a s morske strane otocima (Krk, Cres) te je položajem izvanredno zaštićen od vjetrova. U zimskim mjesecima najčešći vjetar je bura koja puše sa sjevera i donosi vedro i hladno vrijeme. Jugo donosi kišu i veliku vlagu, a maestral u ljetnim mjesecima s pučine donosi svježinu ublažavajući sparinu i žegu.

Klima je mediteranska s elementima kontinentalne. Srednja zimska temperatura zraka je 7°C ljetna 22°C dok je prosječna godišnja 13,3°C. Temperature mora kreću se od minimalnih 9°C u zimskim mjesecima do maksimalnih 26°C u kolovozu. Lovran ima godišnje 2230 sunčanih sati i prosječnu količinu padalina od 1500 litara po m2.

Ove specifične mikroklimatske prilike omogućile su da bogato uspijeva sva mediteranska vegetacija i raslinje. Tako u izobilju uz samu obalu raste lovor, palma, magnolija, razne vrste zimzelenih grmova, hrast medunac, pinije i čempresi. Iznad Lovrana na terasasto položenim vrtovima odlično uspijevaju trešnje, vinova loza i masline, a na dubokim, ispranim i zakiseljenim tlima obilno rastu šume pitomih kestena (čuvenih lovranskih maruna). Na visinama iznad 800 m rastu bukva, bor i crnika. Obilje vegetacije, te visoka koncentracija soli u moru (37,8 ‰) rezultiraju bogatim biljnim i morskim aerosolom u zraku.

Svi ovi navedeni elementi čine lovransku klimu vrlo stimulativnom i povoljnom za zdravlje.


POVIJEST

Lovran je grad duge i bogate prošlosti sa stogodišnjom tradicijom u turizmu. Ime je dobio po lovoru (laurus nobilis) koji u izobilju raste u zimzelenim gajevima u mjestu i okolici. Pod imenom LAURIANA naselje se spominje prvi put u VII stoljeću, a u XII stoljeću godine 1153. arapski pisac i geograf Al Idrisi daje sljedeći opis mjesta: Lovran je velik i napredan grad koji ima stalno spremne lađe i zaposlenu brodogradnju. Uz pomorstvo i ribarstvo Lovranci se bave i trgovinom voća. Punim brodicama trešanja, bresaka i jestivih kestena (čuveni maruni) plove do Rijeke, Senja, Pule i Trsta. Na terasasto položenim vrtovima, uz voće uzgajaju i vinovu lozu, masline i razno povrće.

Lovran je u srednjem vijeku tipičan mediteranski grad s uskim popločenim ulicama, sljubljenim kućama dvokatnicama, skalinama, dimnjacima i malim primorskim prozorima – poneštrama. Opasan je obrambenim zidom, a u grad se ulazi kroz troja gradska vrata koja se noću zatvaraju. Trg svetog Jurja (sveti Juraj je gradski svetac i zaštitnik Lovrana) je glavni gradski trg i centar javnog života. Na njemu je župna crkva, gradska kula sa stalnom vojnom posadom, a tu stoluje i gradska vlast. Puk među sobom govori hrvatski na čakavskom narječju, dok se na moru govori talijanski, a s gospodarima Lovrana, grofovima u Pazinu – njemački. Lovran pripada Istarskoj grofoviji s centrom u Pazinu i u vlasti je Austrije od XV stoljeća pa sve do kraja Prvog svjetskog rata kada dolazi pod vlast Kraljevine Italije.

Kraj XIX stoljeća obilježen je propašću jedrenjaka i drvenog brodovlja, a na moru se pojavljuje čelik i para, te moderni parobrodi zamjenjuju jedra. Način života stanovnika Lovrana i okolice mijenja se i osnova egzistencije postaje turizam. Lovran je, uz veću i poznatiju Opatiju, drugi po značenju na čuvenoj K.u.K. rivijeri. Zbog blage i stimulativne klime godine 1878. Istarski sabor u Poreču proglašava Lovran klimatskim lječilištem – Kurortom. Godine 1873. izgrađen je prvi pansion – Villa Fernandea (današnja depandansa Belvedere), a do početka XX stoljeća i sva potrebna infrastruktura. Uz parobrodarske linije koje Lovran vežu s Opatijom, Rijekom, Pulom i Trstom, 1908. dobiva i električni tramvaj koji ga spaja s Opatijom i željezničkom stanicom u Matuljima.

Van starogradske jezgre uz morsku obalu grade se vile, pansioni, hoteli i zdravstveni sanatoriji okruženi njegovanim vrtovima. Uređuju se i veliki raskošni parkovi u kojima se uz autohtoni lovor, sade čempresi, pinije, magnolije, palme i obilje cvijeća. Izgrađena je i čuvena obalna šetnica (lungomare, Strandweg) u dužini od 12 kilometara do Opatije i Voloskog.

Lovran je na prijelazu stoljeća zimovalište, mondeno kupalište, i lječilište austro-ugarske aristokracije, umjetničke, novčarske i političke elite. Ima 4 velika hotela, 20-ak pansiona i 4 zdravstvena sanatorija, te dva velika uređena javna kupališta -Peharovo i Kvarner.

Oduševljeni ovdašnjom klimom i ljepotama Lovrana kao izraziti lovranofili među evropskom gospodom izdvajaju se Karl Lueger, gradonačelnik Beča i poljski umjetnik Stanislaw Witkiewicz.

Završetkom Prvog svjetskog rata i propašću Austro-Ugarske Monarhije 1918. Lovran dolazi pod vlast Kraljevine Italije. Na vlast u Italiji dolazi fašizam, a za istarske Hrvate u Lovranu nastupaju teški dani; hrvatski jezik izbačen je iz škole i crkve, a otvoreni su i pokušaji talijanizacije hrvatskog puka. Poslije sloma fašizma i kapitulacije Italije 1943. godine Lovran je okupiran od strane Trećeg Reicha. Lovranski hoteli puni su ranjenih i iscrpljenih vojnika Wermachta na liječenju i oporavku. Oslobođenje od fašizma i okupacije Lovran je dočekao 26. travnja 1945. godine.

Početkom 60-ih godina obnavljaju se i restauriraju hoteli, vile i pansioni, a ubrzano raste i ponuda u privatnim kućama. Razvija se masovni turizam, te Lovran 1987. godine dostiže prestižnih 438 195 noćenja. Vrhunac tog razdoblja završen je izgradnjom reprezentativnog Hotela Excelsior koji je u to vrijeme najkomforniji i najluksuzniji hotel na Jadranskoj obali.

Teška politička i ekonomska kriza krajem 80-ih rezultira raspadom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Održani su višestranački izbori i referendum o neovisnosti, te Hrvatski Sabor 25. 06. 1991. proglašava samostalnost i suverenost Republike Hrvatske. Godine 1993. Lovran ponovo dobiva svoju Općinu koja broji 3 987 stanovnika, a čini je pet naselja: Lovran, Medveja, Lovranska Draga, Liganj i Tuliševica. Nakon Domovinskog rata, te uspostavljanjem suverenosti na cijelom državnom teritoriju (15. 01. 1998.) Hrvatska ulazi u mirnodopsko razdoblje.

Lovran na pragu 21. stoljeća raspolaže s bogatom povijesnom baštinom, stoljetnom turističkom tradicijom, očuvanom prirodom, izgrađenom infrastrukturom, a sve to omogućuje ponovni uzlet turizma uz održivi razvoj i poštivanje svih ekoloških standarda.


BAŠTINA

Od mjesta koja su se razvila na istočnim strmim padinama Učke, Lovran je najstarije naselje koje je izraslo neposredno uz obalu Liburnije. Lovran je sačuvao svoju povijesnu jezgru srednjovjekovne urbane koncepcije. Stari grad je bio okružen obrambenim zidom i bastionima na čijim su temeljima i zidovima vremenom izgrađene kuće.

Razvoj turizma u drugoj polovici XIX stoljeća promijenio je ne samo izgled grada već i društvene i ekonomske odnose stanovništva. Do početka XX stoljeća izgrađena je sva infrastruktura namijenjena turizmu. U Lovranu je 1873. godine izgrađen prvi turistički objekt na Liburnijskoj rivijeri (Villa Fernandea – depandansa Belvedere). Novi stilovi gradnje nameću se arhitektonskim izgledom građevina. Secesija i historicizam prevladavaju u oblikovanju najvažnijih hotela i vila. Istodobno gradi se najznačajniji objekt turističke ponude - Obalna šetnica (Strandweg –Lungomare) koja dužinom od 12 kilometara spaja Lovran s Voloskom i koja omogućuje slobodan pristup moru i time valorizira prirodne i panoramske ljepote naše obale.

Župna crkva sv. Jurja

Župna crkva posvećena je svetom Jurju, zaštitniku Lovrana. Sagrađena je u XII stoljeću u romaničkom stilu, pregrađena u XV stoljeću, kada je u svetištu ukrašena vrijednim gotičkim freskama, djelo domaćih majstora. Crkveni zvonik, u početku odvojen, spaja se u XVII stoljeću s crkvom, kad se ona proširila dogradnjom dviju baroknih bočnih kapela. Crkvena unutrašnjost je obogaćena rezbarenim oltarima i krstionicom, a čuva i dragocjenu riznicu crkvenog posuđa.

Bratovština svetog Ivana Krstiteglia sagradila je u XIV stoljeću istoimenu romaničku crkvicu u Starom gradu. U njoj su sada otkrivene freske s prizorima života sveca naslovnika. Ispod podnih naslaga pronađeni su temelji ranije crkvice iz XII stoljeća.

Iznad lučice smještena je Crkvica svetog Trojstva, jedina sačuvana od triju crkvica, koje su okruživale srednjovjekovno lovransko groblje. Jednostavne je vanjske izvedbe, a značajni su gotički detalji vrata i prozora. U unutrašnjosti se čuva nadgrobna ploča župnika Gašpara Bekarića iz 1595. godine s uklesanim glagoljskim natpisom.

Na prilazu Trgu svetog Jurja diže se impozantno masivna gradska kula, ostatak fortifikacionog sustava srednjovjekovnog Lovrana. Kvadratnog je tlocrta, izvorno sačuvana do određene visine sa svojim pravilno isklesanim kamenim blokovima. Gornji dio kule brzopleto je dozidan nakon ratnih razaranja u XVII stoljeću. Unutrašnjost kule je nakon nedavne rekonstrukcije prenamijenjena za izložbe.

Kortili Starog gradaNa srednjovjekovnim zidinama sačuvana su istočna gradska vrata 'Stubica'. Vodila su prema lovranskoj luci 'Mandraću'.

Kortili Starog grada su draž i posebnost mediteranskog urbanog graditeljstva. Iza kamenog portala naziru se fasade susjednih kuća, ukrašene skalinama, trijemovima i skodovima, a u sredini kortila uzdiže se kameno grlo cisterne.

Reljef sv. JurjaNasuprot Crkve sv. Jurja, na istoimenom trgu, diže se zgrada, sjedište srednjovjekovnog gradskog poglavarstva. Lunetu kamenog portala okružuje drveni reljef sv. Jurja koji kopljem probada zmaja. Djelo je domaćih majstora, nastalo početkom XIX stoljeća. Heraldički grbovi uglednih obitelji Lovrana nalaze se na pročelju zgrade.

MustaćonLuneta portala zgrade na Trgu sv. Jurja okružena je drvenim reljefom brkate i bradate figure zastrašujućeg pogleda – 'Mustaćona'. Čuvao je kuću od svih mogućih neprijatelja i nevolja.

Na ulazu Trga slobode nalaze se dvije kamene ploče koje na latinskom i talijanskom jeziku ukazuju na posjetu saskog kralja Fridriha II Augusta Lovranu, 11. lipnja 1845. godine. Saski je kralj bio pasionirani botaničar i odabrao je Učku za svoja istraživanja.

vileIzmeđu Lovrana i Ike uzdižu se uz obalnu šetnicu najljepše i najčuvenije lovranske vile. Nastale su na prijelazu XIX i XX stoljeća kao rezidencijalne vile ili kao ljetnikovci. Krasi ih stilska neujednačenost u kojoj se stapaju različiti utjecaji. Villa Astra i Villa Deneš pokazuju lijepe dekorativne elemente venecijanske gotike. Sve su vile bile okružene raskošnim parkovima s egzotičnim biljnim nasadima.

Zbog svoje veličanstvenosti izdvajamo preostale tri vile koje su djelo kreativnog genija, čuvenog bečkog arhitekta Carla Seidla. Villu Santa Mariu ukrašavaju mozaici i bujni park. Villa Frappart čuvena je po skladnom eklekticizmu forma i dekoracija. Villa San Niccolo (sada Villa Magnolia) poznata je zbog luksuznih ukrasa koji su spojeni s rustičnim elementima prethodnog zdanja.

Ruralna arhitektura Lovranštine pokazuje tipične osobine primorsko-istarskog stila. Kamene su zgrade masivne jednokatnice s podrumom, malih prozora i ulaznim skodom. Česta je posebnost polukružno krilo kuće oko ognjišta (tornica).

IZVOR: TZ LOVRAN